2014-02-11

VUKOVAR UZVRATIO LICEMJERIMA

IZVJEŠĆE sa  Konferencije „Prava manjina-održivo društvo“

Ili kako je Josipović šaljući Mirelu Holy, Zrinku Vrabec Mojzeš i ostale, htio zamagliti istinu o svome licemjernom stavu prema Vukovaru.

Na saborsku raspravu o problemu dvojezičnosti, izborenu prikupljanjem potpisa sabornika, čekamo od rujna 2013.

Tvorci kaosa su toliko za dijalog da su je u ovoj sjednici opet stavili na „žurno“ 98. mjesto od 102 točke rasprave.

Tvorci kaosa toliko „zagovaraju i žele dijalog“ da su nas jednostavno natjerali na prikupljanje potpisa za referendum. Hrvatski narod je rekao-ne želimo ćirilicu u Vukovaru -632 000 potpisa.

Tvorci kaosa su ignorirali jasna upozorenja na zakonske dvojbe u ćirilizaciji Vukovara.

U najnovijem valu napada, tvorci kaosa angažiraju „nevladine udruge“ okupljene oko GONG-a i otvoreno tlače pravosudni sustav kako bi spriječio referendum.

„Silno željni dijaloga“ – razni „nevladini emisari“ nikada nisu razgovarali s nama. A svaki dopis stožera završi i na njihovom stolu.

Došli u Vukovar skoro skrivečki kao i pri postavljanju ploča, Zrinka Vrabec Mojzeš, Mirela Holy, njezin klan i nekoliko govornika.

Cilj konferencije –nejasan –osim naplate od Norvežana i ostalih koji slušajući njihove laži financiraju „napredne“.

Stožeru  su zatajili informaciju o konferenciji, nisu nas pozvali. Kad smo ih provalili, u panici ne dopuštaju nastup našega izlagača. Morali smo im doskočiti, razgolititi njihov jad –to smo i napravili. Početkom skupa naš dragi Marjan Živković ih upozorava da su preskočili minut šutnje. Nevoljko se ispričavaju – ide minut šutnje i nastavlja se mnogim govorima njihovih uzvanika. Srećom neki od govornika jasno stavljaju do znanja kako ćirilici barem ovoga trenutka u Vukovaru nema mjesta. Uočavajući nedostatak državnih obilježja u dvorani, majke poginulih izlaze do stola govornika pale lampion u hrvatskim bojama i križaju se. Veleposlanik Norveške gleda u čudu.

 U zrak iznad glava malo malo, „sijevaju“ mali natpisi kojima stožer komunicira, unatoč zabrani izlaganja.

Na kraju višesatnog skupa koji nije imao jasan cilj, predstavnici stožera su ipak pitanjima i kratkim obraćanjem još jednom podcrtali licemjerje kojim pljuju po Vukovaru, a tako i žrtvama i Hrvatskoj.

Istaknuo bih nastup g. Eugena Nađa, pripadnika manjina, člana stožera, koji je nazočne pozdravio na materinjem –rusinskom jeziku, pa kad su zbunjeni konstatirali kako ga ne razumiju, ukazao im je na apsurd njihovih laži i činjenicu da je u Hrvatskoj službeni jezik hrvatski jezik i latinično pismo, što on kao pripadnik manjina u cijelosti podržava. Nije im bilo drago.

Ekskluzivno. Vrli čovjekoljubac, teolog i podupiratelj dijaloga, gradonačelnik Sabo nije nazočio konferenciji, što svjedoči o sukobu Milanovića i Josipovića, koji lome preko Vukovara, a istih su namjera. Gradonačelnik je u istom terminu viđen sa Milankom Opačić u istom hotelu.

Držimo da ovaj događaj konačno potvrđuje da žele kaos i ne žele dijalog.

Nastavljamo izvješće viđenjem Vlade Iljkića:

Kroz Vukovar je prošla još jedna od bezbrojnih karavana brižnika o pravima nacionalnih i drugih manjina, u organizaciji ovaj put ORAH-a. Na žalost toliko su bili zaokupljeni sami sobom da se nisu sjetila na istu pozvati sigurno u ovom trenutku naj nevladinu inicijativu "Stožer za obranu hrvatskog Vukovara", koju podržava preko 650 000 građana i 350 udruga.. Kada smo se ipak "ugurali" u istu, sukladno redu najavili smo želju za dijalogom koji su došli promovirati, na način da nam se dopusti izlaganje o temi od 5 do maksimalno 7 minuta. Na žalost to je izgleda bio prevelik zahtjev sa naše strane ali očito i prevelika žrtva uspostavi dijaloga zbog kojeg su navodno došli. Uz dužno poštovanje svim izlagačima, njih 8, na tom skupu nije govorila ni jedna osoba koja stalno živi u Vukovaru niti je to pošlo za rukom Stožeru. Sam početak obilježen je molbom za prekidom govora Mirele Holy i molbom da se prvo održi minuta šutnje za sve poginule u agresiji na Vukovar. Obzirom da u dvorani nije bilo ni jednog obilježja RH-e žene iz Stožera su donijele i zapalile svijeću trobojnicu kako to više ne bi bilo tako te u spomen na one kojima smo minutu šutnje iskazali. Želimo napomenuti da je Stožer nastupio u svom punom sastavu, sa članovima pripadnicima nacionalnih manjina, Srpske, Rusinske, Mađarske, Ukrajinske, Slovačke...i dr. Na žalost prosudba MUP-a, ORAH-a i izaslanice predsjednika Republike ili njihovih nalogodavaca bila je takva da su skup posve nepotrebno osiguravali brojni pripadnici temeljne i krim. policija.  Unatoč svemu, nadamo se da im je izlet u Vukovar bio ugodan kao i ručak kojim ih je počastio gradonačelnik grada Vukovara, naravno na račun poreznih obveznika građana. 

Govor kojeg su se toliko uplašili pročitajte sami i donesite zaključak o njegovoj podobnosti.

Ne protivimo se ali,  

Mi se tu u Vukovaru nikako ne možemo prestati pitati zašto stalno bezbrojne skupine dolaze tu u Vukovar pričati o neostvarivanju prava nacionalnih manjina ili o neostvarivanju njihovih temeljnih ljudskih prava. Kao da se u Vukovaru kao multijezičnom gradu ne govori Srpski jezik ili neki drugi, kao da u Vukovaru ne postoje vrtići i škole, osnovne i srednja na isključivo na Srpskom jeziku i pismu, kao da se ne mogu ishodovati dokumenti na njihovom jeziku i pismu ili voditi sudski postupci ako to netko želi. Kao da ne postoje sportski klubovi i kulturno umjetnička društva samo za tu manjinu, kao da se ne može kupiti tisak ili iznajmiti knjiga na njihovom jeziku i pismu u gradskoj knjižnici. Kao da će netko nekom na nekom šalteru javne ustanove, ako nešto zatražite na srpskom uskratiti uslugu...! Govorimo li mi tu u ovom kontekstu o pravima nacionalnih manjina tj. srpske nacionalne manjine jer sa ostalih dvadesetak nema prijepora -  nikakvoga.

Čak nekad mislimo da ni naši sugrađani srpske nacionalnosti ne inzistiraju previše na dvojezičnim i dvopisanim pločama, shvaćajući u kontekstu kojeg zla bi se to trebalo ostvariti u preostalom malom dijelu prava koja nisu realizirana. Shvaćajući pri tome koje se zlo dogodilo i koje za mnoge još traje.

Na preostalom dijelu prava monstruozno i protuzakonito inzistira Vlada Republike Hrvatske koja time zamagljuje stvarne i istinske probleme građana, neke navodno "nevladine" udruge i skupine te razni režimski intelektulci i avanturisti svih profila koji sebi dopuštaju luksuz olakog definiranja ljudi i događaja u Vukovaru.

Ono što bi stvarno trebalo da bi se shvatio kontekst prava da po gradu vise dvojezične i dvopisane ploče je da ovakve skupove iz hotela sa 4 zvjezdice preselimo na memorijalnom groblju žrtava iz domovinskog rata svih nacionalnosti, spomen domu Ovčara i grobnici Ovčara, u udrugama roditelja poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, udruzi Vukovarske Majke, udruzi Sunčica itd, te u koncetracijskim logorima Mitrovica, Stajićevi, Niš, Begejci i da ne nabrajam dalje. Bilo bi dobro ovakve skupove održati i u svim mjestima u hrvatskoj gdje su obespravljeni Vukovarci bili godinam prognani bez prava da znaju gdje su njihovi Članovi obitelji, na Život dostojan čovjeka, Dom, Obitelj,

Ako se nekima to čini nemogućim predlažem da se sa Vukovarom upoznate na jedan vrlo jednostavan način...od vrata do vrata, razgovarajući sa obiteljima o njihovim sudbinama. Tek tada bi mnogi koji dolaze shvatili razmjere ovih stradanja i kontekst "simbol stradanja", a samim time i stvarnu važnost tih ploča koje vise ili bi trebale visiti po gradu. Možda bi tada prestati sotonizirati i stigmatizirati  one koji još ne mogu zbog svega navedenog napraviti još i taj demokratski iskorak. Pogotovu se to odnosi na stradalnike Domovinskog rata sa osobnim iskustvom stradanja svih nacionalnosti, ali i civilne žrtve rata. Nemojte zaboraviti da su zadnje dvije ploče skinuli hrvatski branitelj i civil Srpske nacionalnosti...ili njih ne brojimo u manjne sa pravima.

Zastrašujuća je ta pozicija oduzimanja prava žrtvi u širem smislu riječi na dostojanstvo i barem minimalno suosjećanje s njom. Jednako je uznemirujuća i pravna pozicija s koje se dezinformira javnost i od strane Vlade RH-e i raznih tzv. nevladinih udruga vrši do sada neviđeni pritisak čak i na Ustavni sud, pokušavajući spriječiti legitimno i zakonito nastojanje žrtve da sama sebi pomogne ako to već ne žele učiniti oni koji imaju zakonodavne i izvršne ovlasti da to učine. Možemo samo ponoviti da NIJE TOČNO da se ovim referendumom uskraćuju prava nacionalnim manjinama,

NIJE TOČNO da je eventualna promjena uvjeta i zakonskih okvira koji reguliraju pitanje uporabe jezika i pisma nacionalne manjine, protivna ugovorima koji su potpisani s Europskom unijom tijekom pristupnog procesa.

NIJE TOČNO da je postotak od 50% diskriminatoran jer je već bio u ustavnom zakonu RH-e, ali se nalazi i u zakonima drugih zemalja i nikada ga nitko nije proglasio takvim.

NIJE TOČNO da će vraćanje cenzusa od 50% staviti van snage međunarodne, bilateralne sporazume sa Italijom, Mađareskom ili Srbijom kako to zlonamjerno tumače razne "nevladine" udruge. Nije točno ni da se cenzus od 50% ne može sniziti lokalnim statutima kako je to preporučio Odbor ministara Vijeća Europe.

Dakle puno toga nije točno, a ono što nije točno ne može biti istina, a na neistini ili laži ne možemo graditi bolju, pravedniju i sretniju Hrvatsku za sve njezine građane. Za nas temeljna ljudska prava i pravda nemaju predznak ni Srpski ni Hrvatski a pravna država mora biti dostupna i učinkovita prema svima bez obzira na nacionalnu pripadnost, vjeru, rasu itd. 

I još nešto, prestanite govoriti neistine o neostvarivanju prava nacionalnih manjina već o pravu da dvojezične i dvopisane ploče vise po gradu unatoč svemu...ili bolje reći, prestanite njihati konopcem na kojem je napravljena omča,  u kući u kojoj su se mnogi objesili ili bili obješeni.